Da li volite?

Da li volite?

 

Jednaka ljudska prava će učiti ljude da vole bezuvjetno

 

Erich Fromm je napisao znanstvenu knjigu o ljubavi, “Umijeće ljubavi.” On je definirao ljubav kao racionalnu orijentaciju ljudi koja se temelji na slobodi i međusobnom poštovanju. Njegov doprinos razumijevanju ljubavi je značajan, što je učinilo knjigu “Umijeće ljubavi” vrlo popularnom. Međutim, pokušaj Ericha Fromma da nauči ljude kako da vole nije uspio proširiti ljubav svijetom jer je njegova namjera temeljena na svijesti ljudi. Problem je što je svjest ljudi kategorija koja nema bezuvjetnu moć uspostavljanja slobode, racionalnosti i međusobnog uvažavanja ljudi, a ništa drugo ne postoji što može razviti ljubavi. Ovaj članak želi pokazati da ljubav direktno ovisi o jednakim ljudskim pravima. Jednaka ljudska prava će dati ljudima moć da demistificiraju zavodničke vrijednosti vanjskog svijeta i prihvate unutarnji svijet u kojem se nalazi sva ljubav ovog svijeta. Ovaj članak uči ljude kako da pronađu ljubav u sebi i bezuvjetno je razvijaju.

 

***

 

Ljudi imaju sposobnost da vole po svojoj prirodi. Ljubav je najznačajnije postignuće koje ljudi imaju i koje mogu razviti u životu. Ljubav je stanje uma utemeljeno na brizi za druge, koje donosi radost življenja. Ljubav je produktivno stanje duše koje obogaćuje osobu koja voli i cijeli svijet. Ljudi koji vole nose osjećaj unutarnjeg mira, stabilnosti, lakoće i radosti; tako se mogu prepoznati ljudi koji vole. U prirodnom društvu ljubav postoji sama od sebe i razvija se spontano.

 

Ljudi se udaljuju od ljubavi kada se otuđe od svoje naslijeđene produktivne sposobnosti da vole. To počinje usporedbom sa drugim ljudima. Umjesto da uzroke dobrog života ljudi traže u sebi, oni lako pronalaze površna objašnjenja životnih pogodnosti, uspoređujući svoj život sa životima drugih. Tada vrlo brzo dolaze do subjektivnog zaključka da moć nad ljudima donosi zadovoljstvo i dobar život. Ovaj zaključak je pogrešan. Potreba za dominacijom stvara sukobe među ljudima donoseći društvene probleme. Moć nad ljudima nema veze s dobrim životom, a još manje s ljubavlju. Ljudi se ne mogu sukobljavati sa drugima i voljeti ih u isto vrijeme. Sukob među ljudima udaljuje ih od šanse da ostvare dobar život. Ovaj članak će pokazati da je izlaz iz svih društvenih problema leži u jednakim ljudskim pravima. To je i uvjet za održavanje i razvijanje ljubavi. Svrha ovog članka je da to objasni.

 

Narcizam

 

Nedostatak jednakih ljudskih prava stvara narcizam. Narcisoidnost je subjektivno stanje svijesti prvenstveno razvijeno privilegiranim statusima ljudi koje ljudima daje dojam superiornosti. Može se generalizirati da što su ljudi privilegiraniji, to su narcisoidniji. Na primjer, razmažena djeca, izvrsni učenici i utjecajni ljudi općenito su privilegiraniji, što vjerojatno znači i narcisoidniji. No, narcisoidnost može rasti i u subjektivnom umu svakoga kao reakcija na inferioran položaj u društvu, što nije ništa drugo nego nepostojanje jednakih ljudskih prava.

 

Razlike među narcisoidnim osobama često su samo u nijansama jer svaka osoba može izgraditi iluziju moći ili privilegija u svijetu svojih misli. Praktički svi ljudi posjeduju neke narcisoidne karakterne crte jer naša otuđena kultura uči ljude da budu narcisoidni. Što su ljudi manje narcisoidni, to su zdraviji za sebe i društvo. Što su ljudi narcisoidniji, to manje vole.

 

Neki ljudi narcizam nazivaju samoljubljem jer uspješni narcisoidni ljudi mogu izgledati atraktivno i šarmantno. Oni obožavaju svoj imidž, karakter, djela i uspjeh u društvu. Oni uživaju u svojim sposobnostima, svojim mislima, svojoj ljepoti, svojim osobinama, svojoj obitelji, svojoj naciji i svemu što je s njima povezano.

 

Sadrži li narcizam ljubav u sebi? Radije ne, ali problem je, zapravo, semantički. Ako netko može reći: “Volim čokoladu”, gdje pojam “ljubav” zapravo znači “uživati”, tada se može rastegnuti značenje ljubavi do narcizma, ali u vrlo inferiornom obliku. Narcisoidnost i ljubav su odvojene kategorije, kao što im naziv govori. Ljudi posjeduju obje karakteristike; međutim, ljudi koji više vole manje su narcisoidni i obrnuto. Na sljedećim stranicama osobe s razvijenijim narcističkim karakteristikama su nazvane narcisoidnim osobama; iako mogu voljeti, njihove sposobnosti da vole su manje razvijene.

 

Narcisoidni ljudi su vrlo ambiciozni. Žele se popeti na društvenoj ljestvici tako što će postati autoriteti; njihov cilj u životu je uspjeh bilo postizanjem moći, zarađivanjem novca, pobjedom na natjecanju ili bilo čim što im se čini privlačnim. Oni se rado natječu i još radije pobjeđuju! Ego narcisa je vrlo strastven, što mu daje ogromnu energiju, koja im pruža veliku priliku da pobjede, ali im daje i manju šansu da vole. Ljudi koji vole svoje međusobne odnose manje temelje na natjecanju, a više na suradnji.

 

Narcisoidni ljudi su subjektivni i skloni su svojim uspjesima pridavati veći značaj nego što zaslužuju. Narcistička kultura uzdigla je površne oblike vrijednosti kao što su moć, bogatstvo, slava, ljepota, snaga, brzina itd. Te su vrijednosti postale najvrijedniji ciljevi u današnjem društvu. One objektivno nisu toliko korisne ljudima, ali ih je otuđeno društvo diglo na pijedestal. Otuđene vrijednosti ne mogu donijeti istinsku korist pojedincima. Naprotiv, te vrijednosti obično donose suprotno. Te vrijednosti štete dugoročnoj mogućnosti stvaranja društvenog prosperiteta.

 

Ako su narcisoidni ljudi uspješni, kao što to mogu biti poznati pjevači, glumci ili političari, oni su presretni, dok njihov ego sija. To je uglavnom zato što se njihova sreća bazira na iluziji prevladavanja nemoći u prirodi, pa stoga narcisoidni užitak može biti jako intenzivan. Kao takav, lako može prevariti ljude da vjeruju da su na pravom putu. Narcisoidna sreća se prvenstveno temelji na iluzijama jer narcizam otuđuje ljude od objektivne stvarnosti.

 

Problem je što razvijajući svoj narcisoidni karakter, narcisoidni ljudi cijene sebe znatno više od drugih. Kao rezultat toga, takvi ljudi gube poštovanje prema drugima, smanjujući šansu za postizanjem prirodnih pogodnosti u odnosima s drugima i smanjujući šansu da vole.

 

Budući da narcisoidni ljudi precjenjuju sebe, lako se mogu suočiti s objektivnom stvarnošću. Oni teško podnose konkurenciju koja može ugroziti njihov status. Prije ili kasnije, život narcisoidnim osobama pokaže da nisu jaki, bistri ili lijepi koliko bi htjeli, što im donosi stres i frustraciju. Svaka sreća koju ljudi nezasluženo ostvaruju kroz iluzije vraća se kao bolna naplata. Narcisoidni ljudi često pokušavaju pobjeći od svoje napetosti prepuštajući se opijatima i tako se mogu prepoznati.

 

Nezadovoljni narcisoidni ljudi mogu se lako sukobiti s drugim ljudima. Može se reći da se gotovo svi sukobi u društvu temelje na povređenom narcisoidnom karakteru ljudi. Svojom subjektivnom vizijom narcisoidne osobe mogu poistovjetiti prijetnje svojim otuđenim potrebama kao prijetnje vlastitoj egzistenciji. To potiče borbu za opstanak njihovih iluzija. Što je narcistička vizija ugroženija, to više mrzi i brutalnije se sukobljava. Sva okrutnost ovoga svijeta dolazi iz ugroženog narcizma. Povrijeđeni narcizam uzrokuje destruktivnu orijentaciju narcisoidnih ljudi. Takvi ljudi mogu pasti u depresiju, koja se može razviti u potrebu za samouništenjem i proširiti se na potrebu uništenja svijeta.

 

Ljudi koji imaju prirodne potrebe imaju razumna očekivanja koja mogu ispuniti postižući vlastito zadovoljsstvo i stabilnost. Ako svijet ne odgovara potrebama takvih ljudi, oni ne mrze nego su tužni. Tuga je mnogo zdravija emocija i za razliku od mržnje omogućava ljudima da pronađu izlaz iz nepogodne situacije. Ljubav donosi pogodnosti ljudima koji vole, dok narcizam to teško može postići. Narcisoidnost će prije izazvati zlo u narcisoidnim ljudima šireći ga na svijet oko njih. Narcisoidni ljudi stvaraju probleme svojoj okolini. Ljudi moraju eliminirati narcizam da bi postigli prosperitetnu budućnost čovječanstva. To će biti moguće ostvarivanjem jednakih ljudskih prava.

Ljubav prema autoritetima

 

Autoriteti koji žive u skladu sa svojom prirodom, svojim pozitivnim primjerom utječu na društvo i pomažu drugima kada se to od njih traži. Oni nikada ne nameću svoje znanje ili vrijednosti drugima. Nažalost, danas su takvi autoriteti rijetki.

 

U otuđenim društvima autoriteti  grade privilegiranu moć nad ljudima prisiljavajući ljude da prihvate njihovo subjektivno znanje. Takvi autoriteti  ne mogu unaprijediti zajednicu. Takvi autoriteti su kroz povijest čovječanstva stvorili ogromnu količinu lažnog znanja koje je društvo usvojilo. Takvo je znanje je otuđeno od objektivne stvarnosti i stoga sprečava prirodni razvoj društva. Ovaj članak govori o takvim autoritetime.

 

Autoriteti i ljudi mogu izgraditi stabilan međusobni odnos, koji može izgledati kao ljubav. Autoriteti trebaju poslušne ljude da uspostave svoju vlast. Poslušni ljudi trebaju autoritete jer im je lakše ovisiti o autoritetima nego biti ostavljeni sami u nepoznatom zastrašujućem svijetu. Ali odnos između autoriteta i sljedbenika je samo iluzija ljubavi. Ako proširimo značenje ljubavi, takva je ljubav u najmanju ruku nerazvijena. Ali radije bi takvu ljubav trebalo smatrati izopačenim konceptom ljubavi.

 

Odnos koji se temelji na servilnosti poslušnika i kontroli autoriteta uvijek predstavlja određeni stupanj sadističko-mazohističkog odnosa, koji je neproduktivan. Sadist je osoba koja nalazi zadovoljstvo u dominaciji nad ljudima, što se može razviti u izrazitu brutalnost. Sa druge strane, mazohist nalazi zadovoljstvo u podložnosti autoritetima do potpune poslušnosti. Sadomazohizam treba smatrati vrlo nezdravom vezom. Više o tome možete pronaći u mom članku Jednaka ljudska prava će eliminirati sado-mazohizam.

 

Današnje društvo nije dovoljno svjesno činjenice da svo zlo svijeta nastaje u nedostatku jednakih ljudskih prava. Autoriteti nepravednom raspodjelom društvenog bogatstva grade privilegije i iskorištavaju ljude. Nezadovoljni sljedbenici autoriteta su potencijalne tempirane bombe koje čekaju razlog za oslobađanje stresa bilo gdje u stvarnom životu.

 

U društvu bez jednakih ljudskih prava, narcisoidni autoriteti varaju poslušne ljude i na putu ostvarenja veće moći koriste ih za pokoravanje drugih ljudi ili naroda. Poslušni ljudi, nezadovoljni uzrokovanim pritiskom autoriteta, nekritički prihvaćaju zahtjeve vođa, postajući slijepi poslušnici. To lako stvara neki oblik grupnog narcizma koji samo može izgledati kao ljubav, a u stvarnosti gradi militantne temelje za sukobe i ratove. Ponizni mazohist, pod vodstvom autoriteta, može postati bezdušno oružje u rukama vođa. Militantni ljudi ne vole. Ljudi koji vole ne podržavaju ratove. Ovaj članak nalazi izlaz u jednakim ljudskim pravima, koja će eliminirati društvene probleme, uključujući sado-mazohizam.

 

Zaljubljivanje

 

Vjerojatno prva asocijacija koju ljudi imaju na riječ ljubav je zaljubljenost. Zaljubljenost je najpoznatiji izraz ljubavi današnjice i vjerojatno najopisaniji i najopjevaniji pojam svih vremena. Ljudi često mistificiraju zaljubljivanje s čarobnim romantičnim osjećajima koji rastu bez kontrole. Rekao bih da su glavne karakteristike ljudi koji se zaljube strah i nada. Mladalačka neizvjesnost i optimizam prema životu donose veliku mogućnost zaljubljivanja.

 

Mladi ljudi obično misle da samo trebaju pronaći odgovarajuću osobu u koju će se zaljubiti, i čarobno romantična ljubav će se dogoditi. Prvo, želio bih naglasiti da nema nikakve magije u zaljubljivanju. To je nadasve komercijalno ponašanje koje daje iluziju čarobnog događaja. Ljudi znaju koliko njihova privlačnost vrijedi na tržištu otuđenih vrijednosti jer ih to uči svakodnevnica. Prikladna osoba za ljubav je proizvod dubinske pripreme i slučajnih događaja. U tome nema gotovo ništa loše jer čovjek treba odabrati partnera koji mu više odgovara. Racionalno ponašanje u odabiru partnera više je nego dobrodošlo. Ali ljudi koji se brzo zaljube su prilično subjektivni, što znači da nisu dovoljno racionalni i  pametni u odabiru partnera.

 

Kada se u očima subjektivne osobe pojavi osoba prikladna za zaljubljivanje, oslobađa se velika energija sreće koja privlači. Pretpostavimo da takva osoba naiđe na odgovarajući odgovor s druge strane. U tom slučaju javlja se čudo “ljubavi” koje otpušta sve kočnice i nestaju sve sumnje u prihvatljivost partnera. Osoba tada osjeti “kemiju,” a svijet postaje prelijep. Ova čudesni fenomen opisan u bezbrojnim pjesmama je samo slatka iluzija koja proizlazi iz oslobađanja velike nesigurnosti. Tu ljubavi gotovo da i nema. Ljudi koji su sigurni u sebe teško se mogu zaljubiti, ali su sposobni da vole.

 

Zaljubljenost donosi toliko veliku sreću da se može usporediti s bijegom od smrti. Ljudi se zaljubljuju jer se osjećaju mrtvima u autoritarnim društvima koja im oduzimaju slobodu. U činu zaljubljivanja ljudi se oslobađaju pritiska koji su im autoriteti nametali tijekom života. Zaljubljenost kompenzira svu nemoć koju ljudi osjećaju u društvu i gradi iluziju moći. Donosi euforiju, a ljudi je pogrešno pripisuju “voljenoj” osobi. Zato je zaljubljenost iluzija.

 

Zaljubljivanje je vrlo površno, zato se zaljubljena osoba često brzo zasititi voljene osobe. Ako prestanu emocije prema voljenoj osobi, ona nikad nije bila voljena zato što ljubav traje. Ljubav se razvija praktički cijeli život. Ljubav je aktivno učenje u praksi koje donosi zadovoljstvo. Osoba koja voli ne prestaje upoznavati svog partnera. Tako uči kako poboljšati život svog partnera. To stvara radost ljubavi.

 

Mnogi ljudi jedva čekaju da se zaljube. Da su pametniji izbjegli bi stanje zaljubljenosti. Zaljubljivanje je slatko, ali šteti ljudima koji se zaljube jer sreća koja nekontrolirano raste smanjuje sposobnost ljudi da objektivno sagledaju situaciju u kojoj se nalaze.

 

Ljudi otuđeni od vlastite produktivne orijentacije teško mogu voljeti. Ljubav je posljedica produktivne orijentacije ljudi baziranoj na jednakim ljudskim pravima. Produktivni ljudi se teško zaljubljuju, ali mogu voljeti. Ljubav je stabilna i raste s vremenom. Jednom kad ljudi private jednaka ljudska prava, izgradit će produktivne odnose u društvu koji će učiti ljude kako da vole, i oni će voljeti.

 

Ljubav prema djeci

 

Ljubav je prirodni fenomen koji se razvija od djetinjstva. Roditelji koji vole brinu o djeci pokazujući im što je ljubav. Nažalost, današnje društvo se otuđilo od svoje prirode i ne poznaje dovoljno ljubav da bi je mogli prenijeti na djecu. Autoritarno društvo otuđenim zahtjevima potiskuje urođenu sposobnost roditelja da vole svoju djecu. U kapitalizmu roditelji nemaju vremena pružiti djeci ljubav u mjeri u kojoj im je to potrebno jer moraju raditi kako bi mogli preživjeti. Čini se da je kapitalizam zainteresiran za dezintegraciju porodice kako bi dobio više ovisnih radnika i potrošača. To je politički problem koji se treba riješiti skraćenjem radnog vremena.

 

Nadalje, u otuđenom društvu roditelji su često okupirani svojim ambicijama, pa nemaju dovoljno vremena za svoju djecu. Svoje ambicije često kriju iza svog žrtvovanja za dobrobit porodice, precjenjujući vrijednost vlastitih ambicija i podcjenjujući živote djece. Djeca koja ne dobijaju dovoljno ljubavi su emocionalno hendikepirana i manje sposobna da vole. Takva djeca mogu lako postati dugoročni problemi za sebe same, roditelje i društvo. Djeca mogu otkriti kako voljeti kasnije u životu, ali u otuđenom društvu to se rijetko događa.

 

Umjesto ljubavi, roditelji često vrše pritisak na djecu da se pokore njihovoj volji u ime “viših interesa.” Otuđeni roditelji ne mogu objektivno sagledati potrebe svoje djece. Pritisak roditelja otuđuje djecu od svoje prirode, smanjujući šansu da žive dobro. Djeca koja se suprotstavljaju odraslima lako mogu biti u pravu jer su bliža svojoj prirodi. Stoga treba poštovati otpor mladih koji nije ništa drugo nego promocija jednakih ljudskih prava. Jednom kada jednaka ljudska prava budu prihvaćena od društva, ona će učiti ljude da otkriju ljubav u sebi i pruže je svojoj djeci. Tek tada može započeti svijetla budućnost čovječanstva.

Ljubav treba jednaka ljudska prava

 

Ljudi se trebaju osloboditi utjecaja otuđenja koje su autoriteti nametali kroz povijest. Slobodni ljudi će kroz praksu otkriti ispravan način življenja. To je takozvani proces razotuđenja. Taj process će se temeljiti na jednakim ljudskim pravima.

 

Ali samo trenutak, nemaju li ljudi već danas jednaka prava nakon razvoja i prihvaćanja jednakih ljudskih, građanskih, zakonskih, ustavnih i drugih ljudskih prava u cijelom svijetu? Naravno da nemaju! To je samo formalna ravnopravnost nastala kao  propaganda nemoralnih vlasti. Predsjednici država mogu slati ljude u rat, a ljudi njih ne mogu. Šefovi mogu zlostavljati ili otpuštati radnike, a radnici to njima ne mogu učiniti. Učitelji mogu tjerati učenike da prihvate znanje, a učenici to njima ne mogu. Gdje su tu jednaka prava? Ljudi vjerojatno misle da je to sasvim normalno jer su oduvijek živjeli u takvom društvu, ali to nije normalno!

 

***

 

Jednaka ljudska prava će riješit društvene probleme razvojem demokracije. To će se postići davanjem svim ljudima jednaku zakonodavnu, sudsku i izvršnu moć u društvu. Svatko bi trebao imati jednako pravo da ocjeni druge ljude za ono što čine. Svaka pozitivna ocjena treba ocjenjivanom čovjeku donijeti malu nagradu, a svaka negativna malu kaznu. Takvo bi ocjenjivanje natjeralo svakoga da se potrudi stvarati pogodnosti ljudima druge i da izbjegava povrijediti bilo koga. To će značajno doprinijeti stvaranju dobrog društva. Jednaka moć ocjenjivanja među ljudima predstavlja novi oblik demokracije, a sloboda ocjenjivanja novi oblik anarhije. Stoga se takva politika može nazvati demokratskom anarhijom. Demokratska anarhija bi trebala biti sposobna da izgradi puno bolje društvo nego što ga imamo danas.

 

Neka takve ocjene imaju vrijednost od jednog dolara. Svaka nagrada koju osoba dobije od nekoga će joj donijet jedan dolar, a svaka kazna će joj oduzeti jedan dolar. Na taj će način svi ljudi postati jednaki autoriteti s malom direktnom moći u društvu. Bitno je naglasiti da će broj ocjenjivanja biti ograničen tako da će ljudi ocjenjivati samo najbolje i lošije pojedince. Ipak, demokratska anarhija će imati dovoljnu moć da usmjeri svakog člana društva da poštouje druge ljude. Ljudi će postati vrijedni drugima, stvarajući značajne pogodnosti za zajednicu i smanjujući ili ukidajući nepogodnosti.

 

Evo jednog primjera: američki predsjednik bi mogao dobiti 100.000.000 loših ocjena od američkog naroda za lošu politiku, laži i kriminalnu agresiju na zemlje. To bi ga koštalo 100.000.000 dolara u samo jenom mjesecu. Predsjednici koji ne uspiju zadovoljiti potrebe ljudi će brzo dati ostavke na svoje položaje. Samo najspretniji i najhrabriji pojedinci bi usudili se voditi države. Oni više neće biti autoriteti nego iskreni poslužitelji naroda.

 

Tehnički gledano, demokratska anarhija će stvoriti slične fenomene kao ljubav među ljudima jer će donijeti brigu za druge kao što to donosi ljubav. Ali to ipak neće biti ljubav. Kad se jednom uspostavi demokratska anarhija, ljudi vjerojatno neće osjećati zadovoljstvo u činu davanja koje čini osnovu ljubavi. U početku, zadovoljstvo će dolaziti iz egoistične potrebe ljudi da dobijaju dobre ocjene i izbjegavaju lose od svojih sugrađana. Međutim, ocjenjivanje će biti jako korisno jer će ljudi stvarati pogodnost i izbjgavati da stvaraju nepogodnosti cijelom društvu.

 

Demokratska anarhija će ukloniti društvene privilegije. Mora se naglasiti da privilegirani status pojedinaca stvara velike probleme društvu. Demokratska anarhija će naučiti ljude da bez obzira na uspjehe koji ostvare, ne smiju zaboraviti da su ravnopravni članovi zajednice. To će ljude osloboditi narcizma i omogućiti razvoj ljubavi. Demokratska anarhija je detaljnije predstavljena u mom članku Demokratska anarhija je budućnost demokracije.

 

***

 

Jednaka ljudska prava je potrebno uvesti i u proizvodne procese, što će značajno unaprijediti ekonomiju. Prvo, društvo treba uspostaviti punu zaposlenost radnika kroz kraće radno vrijeme. Zatim ljudi trebaju prihvatiti stalni otvoreni natječaj radnika za svako javno radno mjesto u svakom trenutku. Svako javno radno mjesto će popuniti radnik koji ponudi veću produktivnost, veću odgovornost i traži nižu plaću. To nije ništa drugo nego razvijeno tržište rada otvoreno u svakom trenutku. Ljudi mogu pomisliti da je takvu podjelu rada nemoguće postići zato što ona nikada nije postojala, ali njena realizacija je samo tehnički problem.

 

Naravno, takva se ekonomija ne može uspostaviti brzo jer će zahtijevati dosta razvoja prije nego što je ljudi prihvate. Ali jednom kad je ljudi implementiraju, pogodnosti i nepogodnosti življenja će biti pravedno raspodijeljeni među ljudima, stvarajući pravedno društvo. Osim toga, nijedna ekonomija ne može biti produktivnija od one u kojoj svako radno mjesto dobija najbolji raspoloživi radnik. Privatne kompanije će izgubiti produktivnu bitku sa javnim kompanijama, šaljući kapitalizam u povijest. Ovakva ekonomija predstavlja ogromnu socio-ekonomsku razvojnu mogućnost za izgradnju dobrog socijalizma. Nova podjela rada detaljno je objašnjena u mom članku Razvijeno tržište rada će izgraditi socijalizam.

 

Novi socijalizam će učiti radnike da budu zadovoljni u svojim životima. To će se postići tako što će svaki radnik biti vrlo odgovoran za produktivnost koju nudi. To će naučiti radnike da formiraju potrebe slijedeći svoje sposobnosti da ih zadovolje. To je glavni preduvjet za prevladavanje destruktivnosti u društvu jer su radnici koji zadovoljavaju svoje potrebe zadovoljni, a ne destruktivni. Tako će produktivni razvoj postati jedini mogući izbor ljudi, bezuvjetno razvijajući produktivnu orijentaciju društva.

 

Demokratska anarhija i otvoreno natjecanje među radnicima će potpuno eliminirati društvene privilegije, leglo svih društvenih problema. Nitko više neće biti ni na koji način socijalno privilegiran. Elita će nestati zajedno s ogromnim otuđenjem koje je izgradila kroz povijest. Ukidanje privilegija će ukloniti središnje gnijezdo narcizma i sado-mazohizma u zajednici. Tada autoriteti više neće moći nametati svoju volju društvu i neče postojati poslušni ljudi koji će je bezuvjetno slijediti.  Ukidanje privilegija uspostavljanjem jednakih ljudskih prava ključno je za razvoj društva. Tada će započeti svijetla budućnost čovječanstva.

 

Otvoreno tržište rada će povećat konkurenciju među radnicima. U ovom tekstu sam spomenuo da takmičenja uništavaju ljubav. Znači li to da je moja ponuda protiv ljubavi? Ni najmanje! Takmičenja se ne mogu ukloniti ni na koji drugi način osim shvaćanjem ljudi kroz vlastito iskustvo da su natjecanja teret za postizanje prosperitetnog života. Slobodno iskustvo je jedini način pronalaženja istine.

 

Ideja pretpostavlja da će otvoreni natječaj za sva radna mjesta omogućiti svakome da se okuša u njima, demistificirajući važnost poslova i balansirajući interese za njima. Također, otvorena konkurencija na svim radnim mjestima će biti iscrpljujuća, što će smanjivati takmičarski interes radnika. Kao rezultat, ljudi će odustajati od natjecanja, odustajati od potrebe da se uspoređuju s drugim ljudima i umjesto toga pronalaziti vrijednosti u sebi. Tako će spremno prihvatiti jednakost među ljudima, što će im omogućujući da pronađu prave vrijednosti u svom životu.

 

U ljudima postoji bujan unutrašnji svijet u kojem je smještena sva ljubav, mržnja, radost i bijeda čovječanstva. U pravednom društvu, gdje ljudi shvaćaju da su jednaki sa svima drugim ljudima bez obzira na njihova dostignuća, iskorištavanje vanjskog svijeta će jedva moći donijeti primjetnu korist ljudima, pa će oni početi tražiti vrijednosti u svom unutrašnjem svijetu. Kada se takva orijentacija uspostavi, mržnja i bijeda će biti uklonjene jer one ne postoje u unutrašnjem svijetu produktivnih pojedinaca koji su oslobođeni potrebe da se uspoređuju sa drugima. Nasuprot, ljubav i radost će se značajno razvijati jer u potpunosti dominiraju u unutarnjem svijetu produktivnih pojedinaca koji su oslobođeni potrebe da se uspoređuju sa drugima.

 

Najvažnija dostignuće stvaranja pojedinca je on sam. Istraživanje unutarnjeg svijeta će omogućiti ljudima da upoznaju sebe i razviju se kao produktivna bića. Što više ljudi upoznaju sebe, to više mogu postići slobodu, mir, radost, mudrost i ljubavi.

 

Jednakost je dovoljan uvjet za formiranje dobrog društva i stvaranje ljubavi. Jednakost je također jedino rješenje za današnje društvene probleme i temelj za bezuvjetnu uspostavu ljubavi. Ljubav je proizvod jednakih prava ljudi.

 

Ljudi koji prihvaćaju jednaka ljudska prava će se oslanjati na svoju moć da zadovolje svoje individualne potrebe poštujući druge. To bi uspostavilo savjest produktivnih ljudi. Tada nerazvijeni ljudi više ne bi postojali. Tada se nitko ne bi više divio predsjedniku, pjevaču ili nogometašu ili bilo kojoj drugoj osobi; niti jedan idol više ne bi postojao. Tada nebi postojali ni moćni ni nemoćni ljudi, ne bi postojali neprilični autoriteti i ponizni sljedbenici. Tada više ne bi bilo narcizma, sadizma i mazohizma. To će prevladati golemu otuđenje u kojoj danas živimo i omogućiti izgradnju ljubavi koja će prevazići najluđe snove danas, stvarajući svijetlu budućnost čovječanstva.

 

Zaključak

 

Do sada su znanstvenici i filozofi nalazili savjest kao jedino sredstvo za rješavanje brojnih društvenih problema, postizanje dobrog društva i stvaranje ljubavi među ljudima. No, to nikad nije uspjelo jer savjest nije kategorija koja može ostvariti takve ciljeve. Prizivanje savjesti može utjecati na neke ljude, ali nikad na sve. Jedna nesvjesna osoba može poništiti savjesni napor društva. Moć ljudima, a ne svijest, će promijeniti svijet i učiniti ga prekrasnim mjestom za život.

 

Jednaka ljudska prava će oslobodit ljude moći autoriteta. Ljudi oslobođeni pritiska autoriteta će demistificirati otuđene vrijednosti nametnute kroz povijest i otkriti prirodan način življenja. To će prosvijetliti ljude, smanjiti interes ljudi da se uspoređuju sa drugim ljudima, učiniti ih produktivnim i omogućiti pronaženje vrijednosti u njihovim unutrašnjim svijetovima punim ljubavi. Tada će društvo početi širiti ljubav u njenom najboljem i najljepšem obliku. Ljubav je konačni rezultat novog socijalizma zasnovanog na jednakim ljudskim pravima. Jednom kada ljudi počnu voljeti jedni druge, stvorit će potpuno novi svijet koji je iznad najluđih snova otuđenog društva današnjice.

 

Razvijeni ljudi ne ovise ni o kome jer sami mogu postići što im je potrebno i bezuvjetno vole druge ljude samo zato što jesu. Veliku radost pronalaze u izgradnji sebe kao produktivne ljude, a još veću radost pronalaze u ljubavi.

 

Napisan    22.06.2009

Obnovljen 12.11.2022